M u d a r Č o v j e k

………………………………………………………

………………………………………………………..

Istinske riječi ne moraju biti probrane

One su jasnije, u pravilu ponešto kažu

Osoba, sumnjivih, uvijek su oprobane

Kad nama podmeću zlo, i nečem lažu!

Mudra osoba, o istinitom  ne raspravlja

Već traži od sebe i drugih, neku akciju

Zlobnik sprečava, neće da se popravlja

Smicalicama izaziva suprotnu reakciju!

Mudar čovjek ne poznaje mnoge stvari

I zato on tada s prezirom na onog gleda

Što tvrdi  kako je sveznalac, no pokvari

Svaki rad mu je površan, kopija blijeda!

Mudar čovjek, čini, djela mu nisu priče

Sve uradi, šutke, kad treba on i pomaže

Glupan objašnjava, lažući, okolo poriče

Čim ugrabi, priliku, lukavo mu odmaže!

Mudar je čovjek onaj kojeg život mijenja

On jasno iskazuje u svakome svom trenu

Slaveći ga, slijedeća, humana pokoljenja

Nastavljaju, graditi, budućnost otvorenu!

Oglasi
Objavljeno u Poezija | 1 komentar

P r o p u s t i


Veoma zanimljivu misao izreče mi čovjek stari
Nedavno, gdje sam ga na nekom sastanku sreo
Znaš, čovjek zažali zbog dvije stvari kad ostari
Propusta i grešaka dok je bio u naponu i sazreo!

Zaista! To je veoma interesantna, ljudska tema
Čim je netko vrlo mlad pravi greške oprostive
Ako čini više ne baca se na njega neka anatema
U starijih teško se praštaju, tad su neoprostive!

Napreduje on ukoliko svoju zadaću dobro uradi
Nagrađuju svi ga hvale priznanja mu stalno daju
No, kad počini nedopušteno ili ponešto ne uradi
Zauzmu njegovo mjesto, zlurado greške dodaju!

Pravo imaš! To se svakom čovjeku često događa
Postave li ga kao prvog ne smije sebi da popusti
Greške je ljudski praštati, te ga toliko ne pogađa
Manje boli, pogriješi li, nego kad nešto propusti!

Svemir Putnik

Objavljeno u Poezija | Ostavi komentar

J e s n j a S l i č i c a


Tumarao je kroz park izgubljen, sav zanesen
Ugleda iznenađen ispred sebe uvenuli list žut
Vjetrić zapiri, skupio se dolazi polagano jesen
Okrenuo se opazio da je zameten njegov put!

Zadrhtao je podignuvši glavu, što se to zbiva
Ne bi trebalo biti tako hladno još je jesen rana
Sirotan neki proklinje sudbinu da je ona kriva
No spasit će ga jedna otkinuta otkinuta grana!

Primijetio pokraj sebe dvoje zaljubljenih stoje
Prepiru se oko nečega ali se, ipak strasno grle
Stežu jedno drugo ljubomorni rastanka se boje
Uvjeravaju žučljivo da nešto brže ka sreći hrle!

Opazio, svoju voljenu zaplakanu malo podalje
Išla je skrušeno, tužna, pogledom punim nade
Stani ljubavi! Sudbina te naša meni sada šalje
Budimo jedno!Vrijeme nepovratno sreću krade!

Svemir Putnik

Objavljeno u Poezija | Ostavi komentar

I s k r e n o s t


Želiš li biti iskren varavost i dvoličnost ne cijeni
Prisvoji sve ono što je svih tvog života vrijedno
Biti ćeš priznat od okoline, prikloni se toj ocjeni
Iskrenost je kao dobrota, odbaci ono nevrijedno!

Budimo naročito prema svojim bližnjima iskreni
Prevrtljivost, na duže vrijeme ne može se održati
Ni prema neprijateljima ne smijemo biti neiskreni
Vječnu vrijednostsve više ljudi rado će podržati!

Na žalost, najviše se osobe koje su laskavci cijeni
Nazivamo ih prijateljima, iako nam većinom lažu
Počešće prevare i druge ako ih tko krivo procijeni
Veličajući se kad uspiju, dok okom trepneš slažu!

Za čovječnost, čast ovoga svijeta, ljuta su stupica
Kojom si mnoštvo njih okrutno priskrbljuje hvalu
Lakomislenim i lakovjernima pripada stranputica
Nerazumni im umjesto da sude spremaju pohvalu!

Nije nužno da svakome tajnu svoga srca otkrijemo
To bi bila greška ali, iskrenimožemo sa svima biti
Ako se u bitnoj crti pred strancem ne razotkrijemo
Svojim načelom istinoljubivost će se drugima zbiti!

Jednostavan, iskreni čovjek je, uvijek ljudima mio
Licemjeri svaki neće u našoj okolini, opstati olako
Zato neka se istakne, pošteni, hrabar i veoma smio
U svakakvom iskušenju moramo znati to nije lako!

Svemir Putnik

Objavljeno u Poezija | Ostavi komentar

L j u d s k i Ž i v o t


Čovjek kroz cijeli svoj život, na kraju puta
Osvrće se za sobom što je on ili nije učinio
Pokunjeno za propuštenim, čela uzdignuta
U djelovanju, zla koja je namjerno počinio!

Na prvome, mjestu, to su zanemareni snovi
Prvo pitanje što se njegovome umu postavi
Življenje svakog koje počinje na toj osnovi
Za nadu i željeno ne smije da ih zapostavi!

Želje, jednoznačne, različite neke mogu biti
Ako ih izabrane misli kroz moralnosti vodi
Rabi li ih za zlo o njega će mu se one razbiti
Jer se zloupotreba svakoja na obračun svodi!

Neostvarene predodžbe što je mogao ostvariti
Ali ih je u životu zanemario i olako propustio
Umjesto svih za sebe je namjeravao postvariti
Na štetu drugoga, mnoga nedjela je dopustio!

Pođe li na početku svog puta krivim smjerom
Sve ono će na kraju, svakome račun podnijeti
Bez obzira s vremenom kada s kojom mjerom
Povijest će tog nepovratno u zaborav odnijeti!

Objavljeno u Poezija | Ostavi komentar

Z b o g o m L j u b a v i

 

Irma

Zbogom ljubavi nezaboravna moja

Idemo dalje! Ovdje ostati više neću

Pratiti će me kroz život, slika tvoja

Smijemo potražiti neku dugu sreću?

 

Tvrdim, mogu ja podnijeti ove boli

Sve suze koje sam za tobom prolio

Osobito, kada se toliko mnogo voli

Kao što sam ja tebe veoma zavolio!

 

Spreman sam vječno podnositi tugu

Kada znam koliko si ti voljela mene

Teško ću smoći opet zavoljeti drugu

Hoće li me tako poljubiti usne njene?

 

I, jedno i drugo, nismo ni imali sreće

Hoće li se, nametnuti kao naše sjene

Ljubav nam izgubljena vratiti se neće

Osim sjećanja… na drage uspomene!

Objavljeno u Poezija | Ostavi komentar

D v i j e L j u b a v i

chris-jackson-a
Neki misle kako u čovjeka dvije ljubavi postoje
U prvi mah ćemo se začuditi da li je to moguće
Razmislimo li one, zaista u našem umu opstoje
Kad je u pitanju naš život ništa nije nemoguće!

Dva su mišljenja kako čovjek može sebe voljeti
Jedan je ljubiti, ne ugroziti u tome osobu drugu
Na takav način treba nekog bezuvjetno zavoljeti
Imati će uz takvo voljenje, istinsku ljubav dugu!

Sebičnost čini ljubav čovjeka, samounšitavajući
Sukob, laži, prevaru u svakom trenu u sebi ima
Sve ono što ga drži na okupu okolo uništavajući
Gubeći razum u mržnji ništa o ljubavi ne poima!

Dvoje tad sebi baš svakim trenom porugu znači
Samo slobodna ljubav naša samoodržanju služi
Kad iz njih umjesto lažnog, ljubav izvire i zrači
Tad istinsku ljubav bićeoboje s pravomzasluži!

Objavljeno u Poezija | Ostavi komentar

T o l i k o t e V o l i m

ala-ma
U tvoje bi srce

Cijeli Svemir stao!

U njega bih draga

Svu ljubav dodao!

U Tvoje bih srce

Još Ljubavi slao!

Kao Egoista,

Nikome ni zrnca

Za Svijet ne bih dao!

Objavljeno u Nekategorizirano, Poezija | Ostavi komentar